
Zašto gubiti vreme sa poslanikom kada se možete direktno obratiti onima koji poseduju moć? U fensi restoranu u Briselu lobista Erik Polnius se ne zamara ulepšavanjem: ’’Za mene postoje dve vrste lobista: najpre oni koji, kada imaju predlog teksta, dolaze videti člana parlamenta...’’ Podrugljiva grimasa sugeriše šta inspiriše njegov pristup i otvara pitanje: a ko su te toliko moćne osobe koje više voli da svrsta u drugu kategoriju lobista? Grimasa se pretvara u zadovoljni osmeh: ’’Birokrate Komisije, naravno.’’
Nije šala. Osnivački ugovori Evropske unije dodeljuju dvadeset i jednom funkcioneru Komisije, a posebno jedanaest hiljada administratora (’’AD’’ u briselskom žargonu), moć uticaja na fundamentalno zakonodavstvo.
Gospodin Polnius nije jedini lobista koji je otkrio njihov značaj. Brojni su oni koji saleću njihove kancelarije. No, razvijanje veza sa ovim partnerima iziskuje vreme – oblik investiranja. ’’Postoje funkcioneri koji dolaze i odlaze, to je sigurno, priznaje, sležući ramenima, lobista moćne unije poslodavaca za alatne mašine i mehaničke uređaje (Orgalime). Ali kada poznajete nekoga ko je bio šef jedinice i ko je postao generalni direktor, to je idealno: dobri poslovni odnosi, to se ne gubi.’’
Birokrate Komisije, koje su regrutovane putem konkursa, postavljene su doživotno. Ako novajlije primaju 4 359 eura neto mesečnu platu (porezi su unapred odbijeni), do kraja karijere mogu očekivati 14 953 eura neto. I oni su u središtu procesa odlučivanja u EU. Šefovi kancelarija, oni sastavljaju prve nacrte budućih direktiva; šefovi jedinica ili generalni direktori, oni presuđuju u sukobima koji proizilaze iz tekstova rasprava. Zahvaljujući njima moguće je intervenisati dva puta: odozdo, direktno usmeravajući temelje i tekst budućih uredbi; i odozgo, utičući na vršenje arbitraže između Parlamenta i Saveta (što se zove ’’neformalni trijalog’’ ), ili još tokom procesa primene i konkretnog ažuriranja već izglasanih tekstova: putem ’’odbora za komitologiju’’ skoro tri hiljade tekstova je ažurirano u radnim grupama koje su isključivo sastavljene od funkcionera.
Za uticajnog preduzetnika parlament izgleda kao dosta nesigurnije mesto. Poslovni sektor nikada neće biti siguran da njegova pozicija neće biti ugrožena ovim i onim nevladinim organizacijama (NVO) bliskim Zelenima ili Evropskoj ujedinjenoj levici (GUE). Dijalog sa birokratama, više plodan nego diskretan, češće garantuje bolje rezultate. ’’Mi smo primetili da više možemo uticati na procese odlučivanja na nivou komisije, pre nego što nacrti direktiva postanu javni. Mi se, onda, koncentrišemo na taj posao’’, objašnjava nam gospođa Polin Draga, iz asocijacije koja predstavlja sektor gasa (Eurogas). Evocirajući dijaloge koji će nastupiti vezano za pitanje infrastrukture u Uniji, omaklo joj se: ’’Ovde smo, na primer, poslovnu dokumentaciju, iako je bila poverljiva, imali veoma rano.’’ (…)