Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

FILOZOFIJA

Naučna istina i skok tigra

Nisu li naučne istine samo još jedna vrsta verovanja? Da li je njihova istina relativna ili zahvata stvarnost? Onoliko koliko su ključna pitanja određivanja polja istraživanja i usaglašavanja vrednosti sa rezultatima, toliko su važne i posledice koje nauka ima na društvo u celini

JPEG - 1 Mio
Aaron Beebe – „Manuel“

"Padajući, bum-tras! seli ste na zemlju, zakon gravitacije je bezobziran, ali je zakon." Žorž Brasan, Venera Kalipigos

Prema pravniku Alanu Supiou. nijedno društvo ne može duže opstati bez zajedničkih verovanja koja su iznad pojedinca i koja učvršćuju društveno telo. Tako bi u ime proklamovanih svetih ljudskih prava Republika Francuska trebalo da "podvrgava ona najveća zadovoljstva nečemu još jačem od njih, što je obavezujuće za sve i čime se izbegava da se društvo ljudi pretvori u džunglu". Kroz istoriju su ovu ulogu imali rituali, religije ili — veliki izum antičkog Rima — samostalni pravni poredak.

Modernost je obeležena sve većim značajem koji se pridaje naukama, iako one naravno nemaju uvek jednako utemeljenje. Savremeno doba karakteriše, kao što se ističe u zborniku koji je uredio istoričar nauke Dominik Pestr. "opsežna primena načina upravljanja ljudima ili stvarima, koja se smatra neminovnom jer je naučno utemeljena". Ovo ’naučno utemeljenje’ može poslužiti različitim diskursima. Jedna te ista osoba se može, podupirući svoja uverenja, oslanjati na naučne rezultate ili ih naprotiv relativizovati — na primer, može pribeći naukama o klimi ne bi li napadala snažan naftni lobi i, na isti način, može se protiviti nekim opasnostima genetski modifikovanih organizama (GMO) bez obzira na mišljenje mnogih biologa.

Kako opravdati autoritet nauke? Istraživači su skloni tome da se oslanjaju na vrlo klasičnu realističku epistemologiju: nauka otkriva spoljašnji svet koji je to što jeste ma šta mislile o njemu različite individue ili kulture. Na ovakvu viziju nailazimo u nedavno objavljenoj knjizi dva fizičara koji ’zamišljenim’ atomima koji su postojali tokom istorije suprotstavljaju prave atome, koje su naučnici konačno ’otkrili’ početkom 20. veka, posebno zahvaljujući radu Žana Perena. Prema njima, konačnu pobedu atomizma objašnjava činjenica da su atomi "jednostavno već bili tamo", kao što tamo može biti stolica ili planina.

Prava nauka se ne dovodi u pitanje. Ona samo otkriva svet koji već postoji, a sáma je neutralna. Jedino je način njene primene ono što može biti otvoreno za kritiku. Geni su tu, sviđalo se to nama ili ne, ali o GMO se može raspravljati jer se tiče posebnog načina primene neutralnog znanja kao što je genetika. Reč je o jednostavnom i bez sumnje komfornom rešenju za istraživače, koje legitimiše njihovo znanje i omogućava im da se oslobode loših ’primena’ nauke.

Filozofi su već odavno pokazali nedostatak ovakvog gledišta. Zaista, kako pomiriti ideju prema kojoj postoji konsenzus da su objekti nauke u datom trenutku ’naprosto tu’ sa promenama teorijskih okvira ili sa činjenicom da teorije koje postuliraju vrlo različite entitete predviđaju iste pojave? Fizičar Nils Bor, osnivač kvantne mehanike kojeg su zanimali i epistemološki problemi, naglašava da ne možemo odvojiti posmatrani fenomen od instrumenta posmatranja. Zbog jednog instrumenta svetlost vidimo kao talase, zbog drugog je vidimo kao čestice... Radovi istoričara i sociologa nauke pokazali su "duboku isprepletenost, koja traje već pet vekova, nauke i univerzuma tehničkih, proizvodnih, vojnih, političkih i imperijalnih univerzuma" (Pestr). Ne samo da praktičar nauke nije čist subjekt — jer ga je oblikovala određena kultura, određeno okruženje — već, još više, ne možemo odvojiti konceptualne i (…)

Obim celog teksta : 1 702 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Pablo Jensen

Podeli ovaj tekst