Konsenzusu o proširenju kolonizacije i odbijanju bilo kakvih ustupaka je dodato i nekoliko zakonskih odredbi koje su ućutkale neistomišljenike:
• „Zakon o bojkotu“ (2011) zabranjuje bilo kakav poziv na „bojkotovanje lica zbog njegovih veza sa Izraelom ili područja pod kontrolom Izraela“; • „Nakba zakon“ (2011) finansijski sankcioniše komemoraciju proterivanja 850 000 Palestinaca od 1947. do 1949; • „Zakon o segregaciji“ (2011) predviđa formiranje „komisije za prijem“ koja odlučuje koja osoba ili osobe koje dolaze da se nasele u neko mesto ili grad su „prikladne“; • Zakon o nevladinim organizacijama (2016) primorava ove organizacije da prijave subvencije koje dolaze od stranih vlada ako su veće od polovine njihovog budžeta (ali iz ovoga su isključene desničarske i ekstremno desničarske organizacije koje finansiraju ekstremističke američke fondacije); • „Zakon o isljučenju“ (2016) omogućava da 90 poslanika (od 120) isključi ostale iz Parlamenta; • „Zakon o BDS“ (2016) ovlašćuje Izrael da vrati preko granica osobe ili predstavnike preduzeća, fondacija ili udruženja koji pozivaju na bojkot Izraela; • Konačno, „Zakon o organizaciji Breaking the Silence“ [prekid ćutanja] (2017), usvojen na prvom čitanju u januaru, zabranjuje ovu organizaciju koja osuđuje nasilje vojske na okupiranim teritorijama i zabranjuje joj da interveniše u nastavnim institucijama.
