Latinoamerička desnica se vraća u igru. Nekad pravosudno-institucionalnim i medijskim šokovima, kao u Brazilu. nekad pribegavanjem strategiji tenzije, kao u Venecueli. Ali ne uvek. Nakon više od deset godina levičarske hegemonije, Argentina je, recimo, nedavno izabrala Mauricija Makrija, naslednika italijansko-argentinskog građevinskog i automobilskog mogula, Frančeska Makrija. Kako objasniti ovakav preokret? Ekonomskom krizom i njenim rukovođenjem, na prvom mestu. Globalni pad potražnje za sirovim materijalima oduzeo je gorivo motoru redistributivne politike. Povratak nezaposlenosti, inflacije, siromaštva i povećanih nejednakosti: nakon razdoblja značajnog napretka, slika se zamračila. Ali takođe i oporavkom, javnog resantimana usled uzastopnih korupcijskih skandala u teškom ekonomskom periodu.
Hoće li se desnica zadovoljiti ubiranjem zrelog ploda diskreditacije svojih suparnika i ponovo doći na vlast izborima? To već nije toliko sigurno. Pobeđene vršenjem vlasti, progresivne snage slabo su razvile strateško razmišljanje – što je proces koji ih je mogao navesti na prilagođavanje ili korigovanje aktivnosti kako bi u obzir uzele i posledice nove regionalne konfiguracije i njihov sopstveni uspeh, ponajpre smanjenje siromaštva. Neke frakcije na desnici počinju da rade na iskorišćavanju semena koje je levica posejala.
Knjige o strategiji… koje se prodaju
Kako je ne bi doveli u vezu s neuspesima neoliberalizma, potčinjenošću Sjedinjenim Državama i diktatorskim autoritarizmom iz perioda represije, desnica je stavila na papir nesvakidašnji politički kalendar i obnovila svoju elektoralnu komunikaciju. Četiri teme čine njegovu osnovu Kao prvo, prepoznati društvena dostignuća prethodnog perioda i posvetiti se njihovoj konsolidaciji. Potom obećati prekrajanje odnosa između vlasti i društva, kroz proklamovanje kraja klijentelizma, „populizma“ i „intervencionizma“ Države, koju je potrebno predstaviti kao pretnju individualnim slobodama, sve skupa s insistiranjem na borbi protiv trgovine narkoticima, korupcije i nesigurnosti. Afirmisati promociju nacionalnog jedinstva naspram društvene polarizacije do koje bi levica dovela. Na kraju, zameniti političko osoblje: podmladiti ga i probrati među akterima civilnog sektora. Drugim rečima, zameniti ljude formirane unutar tradicionalnih vojnih i političkih aparata ljudima iz sveta biznisa i nevladinih organizacija.
Ovoj mutaciji latinoameričke desnice pomoglo je utrkivanje konsultanata raznih kompetencija: u marketingu, kvantitativnim istraživanjima, kvalitativnim istraživanjima, individualnoj i masovnoj psihologiji, sociologiji, komunikacionim tehnologijama i, iznad svega, ideološkoj refleksiji. U Argentini je jedan od njih čak odigrao prelomnu ulogu. Dočekavši nas u svom stanu u Buenos Ajresu, specijalni savetnik predsednika Makrija entuzijastično deli strast prema svom poslu, kojim se bavi proteklih trideset pet godina. Iako nepoznat u Evropi, njegovo ime nerazdvojno je od uspona šefa argentinske države. Hajme Duran Barba rukovodi odnosima sa javnošću i osmišljava sve Makrijeve predizborne kampanje još od njegovog ulaska u politiku 2004. godine i prvog izbora za poslanika, godinu dana kasnije. Šaputao mu je na uvo i dok je držao mandat gradonačelnika prestonice (2007–2015). Manda koji Duran Berba opisuje kao „tester“ za predsedničku kampanju iz 2015. godine. Dolazak jednog industrijalca u Casa Rosadu uveličao je lokalnu popularnost ovog sedamdesetogodišnjeg državljanina Ekvadora. Kratka šetnja duž avenije Korjentes i njenih čuvenih i bogatih knjižara dovoljna je za procenu ovog fenomena: vitrine i police krase brojna dela posvećena „guruu“ i „zvezdi savetniku“ makrizma. Za razliku od radova izvesnih francuskih intelektualaca koji se igraju prinčevog savetnika, knjige Durana Barbe se prodaju.
Ovaj osnivač kompanije Informe Confidencial („poverljivi izveštaj“) ne posvećuje sve svoje vreme argentinskom predsedniku. Podjednako se bavi i vođenjem svih kampanja koalicije Propuesta Republicana (Republikanski predlog) – čiji je nastanak 2005. godine u velikoj meri on i orkestrirao – a savetuje i vladu. Još od 90-ih godina, ovo ime sive eminencije argentinske desnice vezuje se i za mnoge zastupnike liberalnog ekonomskog konsenzusa u regionu: Vinsenta Foksa i Felipea Kalderona (desnica, Meksiko), Antanasa Mokusa (environmentalizam, Kolumbija), Marinu Silvu (hrišćanska ekologija, Brazil), Hamila Mahuada (bivši konzervativni predsednik Ekvadora, u kom je služio i kao sekretar javne administracije 1998–2000), Karlosa Menema (peronistička desnica, Argentina) i Blanku Ovelar (desnica, Paragvaj).
„Problem za muškarce starije od 45“
Iako još od 80-ih živi u Argentini – marksizam je otkrio tokom studija filozofije i sociologije početkom 70-ih – Ekvador i dalje zauzima posebno mesto u njegovom srcu. Kao intimni neprijatelj bivšeg predsednika, Rafaela Koree – koji ga spremno naziva „političkim plaćenikom“ – Duran Barba (…)