Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

„SVE VIŠE I VIŠE RASTA“

Sijetl, glavni grad hipsterskog buma

Ispred mnogih kuća i prodavnica u Sijetlu stoje natpisi (neki od njih su na arapskom, španskom i korejskom) i žele dobrodošlicu: „Ovde nema mesta za mržnju“, „Odakle god da ste, drago nam je da ste u komšiluku“, „Sve mušterije su dobrodošle, bez obzira na rasu, religiju, nacionalnost ili seksualnu orijentaciju“

Kada sam otišao u Sijetl u vreme LGBTQ (lezbejskog, gej, biseksualnog, trans, kvir) meseca ponosa, zastava duginih boja bila je svuda. Bila je na svakom ćošku, kao i u izlogu Dr Martins prodavnice koja je prodavala skuplji asortiman svojih proizvoda u tim bojama. Vijorila se iznad sedišta Starbaksa i na Svemirskoj igli, kuli sa pokretnim tanjirom na vrhu, izgrađenoj povodom Svetske izložbe 1962. godine. Vijorila se i ispred gradske skupštine, odmah ispod zastave sa zvezdama i prugama. Sijetl se ponosi svojom otvorenošću, tolerancijom i raznolikošću kao da su ordenje. Prošlog decembra je tamo ubedljivo najviše glasova dobila Hilari Klinton (87%), a vođena je i pravna bitka protiv imigracione politike Donalda Trampa. Pored toga što su sama po sebi važna, ova pitanja imaju i ekonomsku ulogu pokretača privrednog rasta i konkurentskih prednosti.

„Podstičemo raznolikost i ohrabrujemo talenat, odakle god da dolazi“, kaže Brajan Suret, šef gradske kancelarije za ekonomski razvoj. „Želimo svaki talenat. Zbližavanje različitih ljudi doprinosi podsticanju ekonomske vitalnosti. Mislim da je to od suštinske važnosti za naš ekonomski napredak.“ Direktor za prostorno planiranje i urbani razvoj u Sijetlu je Semjuel Asefa, diplomirani urbanista sa MIT-a (Masačusetski tehnološki institut) rođen u Etiopiji. „Ako posmatramo istorijski, u Sjedinjenim Državama su ljudi išli tamo gde je bilo posla. Kada Ford izgradi fabriku u Detroitu, ideš u Detroit. Tamo radiš trideset, četrdeset, pedeset godina. Dvadesetpetogodišnji kreativac bi danas otišao tamo gde bi mu se sviđalo da živi. Ono što privlači mlade kreativne ljude su kvalitetna mesta poput Sijetla, sa prirodom, stvaralaštvom, tolerantnošću u pogledu kultura, aktivnostima na otvorenom, noćnim životom“, kaže on. I Suret i Asefa su naveli istog ekonomistu, Ričarda Floridu, kao pobornika ovakvog pristupa.

Privlačenje talenata

Florida, profesor na Univerzitetu u Torontu, iako nije poznat široj javnosti i uprkos tome što je bio predmet kritike svojih saradnika, imao je veliki uticaj na odluke koje su se donosile na nivou grada 15 godina. Plasirao je svoju teoriju 2002. godine u bestseleru Uspon kreativne klase. Teorija je veoma prosta: stare ekonomije (industrijska, proizvođačka i ekstrativna) će nestati i biti zamenjene „kreativnom“ ekonomijom. Umesto što pokušavaju da privuku poslove izgradnjom autoputeva i konferencijskih centara, nudeći poreske olakšice i finansijske podsticaje, gradovi bi trebalo da privlače talenat. To podrazumeva inovativne ljude koji stvaraju ili na bilo koji drugi način koriste svoj intelektualni kapital da stvaraju vrednost: umetnike, inženjere, novinare, arhitekte, talentovane administratore, finansijere, advokate, istraživače, IT stručnjake, lekare i ljude kao što su Suret i Asefa, koji imaju diplome sa prestižnih univerziteta i ozbiljne plate (132,000 i 167,000 dolara).

Prema Floridi, kreativna klasa čini 30% ekonomski aktivnog stanovništva u Sjedinjenim Državama (što je verovatno preterivanje), ali je zaslužna za 70% njene potrošačke moći. Kako bi privukli najbolje, on predlaže konkretna rešenja kojima bi se grad preuredio po njihovom ukusu. U pitanju su ljudi koji su uglavnom mladi, dobro plaćeni i koji ne žele da žive u predgrađu kao njihovi dobrostojeći preci. Oni vole dinamiku i centar grada u evropskom stilu („urbani energični centar“) u kom mogu da voze bicikl do posla, nađu restorane koji su otvoreni u tri ujutru i kupe fer trejd proizvode. Florida tvrdi da oni posebno vrednuju „dinamični ulični život, kulturu kafića, umetnost, muziku i ljude koji se uključuju u aktivnosti na otvorenom“, kao i život među „ljudima različitih bekgraunda“. Konkurentni gradovi treba da uzmu u obzir ovakav oblik potražnje i da promene svoj izgled izgradnjom staza za bicikle, koncertnih hala i muzeja, kao i borbom protiv diskriminacije i finansiranjem najboljih univerziteta.

Florida je svoju teoriju redukovao na „3T ekonomskog uspeha“: tehnologiju, talenat i toleranciju. Potom je spojio različite grupe podataka (procenat homoseksualnih parova, stranaca, vidljivih manjina; broj prijavljenih patenata i startapova; procenat diplomiranih), napravio Gej, Boemske i Talenat pokazatelje i redovno ažuriranu tabelu pomoću koje gradovi mogu da mere svoj napredak. Kasnije je preneo ovaj sistem evaluacije i u Evropu i Kanadu, čime je proširio poslovanje.

Prošlog decembra je u Sijetlu ubedljivo najviše glasova dobila Hilari Klinton (87%), a vođena je i pravna bitka protiv imigracione politike Donalda Trampa Njegova metodologija je odgovarala pripadnicima kreativne klase kojima je godilo to što su predstavljeni kao rešenje problema u državi: mediji, gradski funkcioneri i poslodavci su ga hvalili i zvali da govori na konferencijama širom sveta. Svaka nova knjiga (a objavi po jednu na svake dve godine) povod je za nove komplimente i pozivnice, a njegove preporuke su prerasle u najbolju praksu u međunarodnoj konkurenciji među gradovima: od Sidneja do Pariza i od Montreala do Berlina, svaka metropola sada želi da bude dinamična, inovativna, inteligentna, kreativna, održiva i povezana.

Na desetine gradova u Sjedinjenim Državama koji traže rešenje za deindustrijalizaciju angažovalo je Floridu i njegove konsultante, Grupu kreativne klase. Drugi gradovi, koji već idu kreativnim putem, smatrali su da je njihova strategija opravdana i, shodno tome, uvećali su svoje napore da privuku intelektualne radnike. Sijetl je jedan od tih gradova: 2003. godine je njegov gradonačelnik pozvao Floridu da tamo održi predavanje.

Od stare ekonomije ka visokoj tehnologiji

Smaragdni grad, kako zovu Sijetl, i njegov širi region dugo su zavisili od stare ekonomije: drvne industrije, brodogradnje, brodskog transporta (ima jednu od najprometnijih luka u Severnoj Americi), a posebno avio-industrije. Najuspešnija lokalna kompanija, koja je doživela bum u godinama posle Drugog svetskog rata, bila je Boing. Ona je tada, iako nije zagovarala ljubav prema raznolikosti, davala pristojne plate i omogućila stvaranje crne srednje klase. U King okrugu, u kom se nalazi Sijetl, sedamdesetih godina je 49% Afro-američkih domaćinstava posedovalo svoje domove, što je više od nacionalnog proseka za celokupno stanovništvo (42%).

Danas je ova brojka pala na 28%. Džon Foks, osnivač Seattle Displacement koalicije koja se bori protiv džentrifikacije, kaže: „Ovo je sve zbog buma visoke tehonologije. Sredinom sedamdesetih, za vreme ekonomske krize, Boing je otpustio hiljade radnika, mašinista i inženjera. Broj stanovništva se smanjio, cene nekretnina i zemljišta naglo pale, a od 1977. do 1981. godine smo gledali kako se kapital uliva u gradove unutar Sjedinjenih Država, posebno u Sijetl. Bili smo svedoci naglog umnožavanja kancelarijskih prostora i priliva mladih profesionalaca i parova.“

U sledećoj fazi je trebalo privući talenat. Bil Gejts je 1986. preselio sedište Majksrosofta u (…)

Obim celog teksta : 3 376 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Benoa Brevil

PREVOD: Ana Radojević

Podeli ovaj tekst