Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

SAMODOVOLJNOST PO SVAKU CENU

Katar se opire blokadi

Više od godinu dana nakon što je izbačen iz Saveta za saradnju zalivskih zemalja, Katar nije popustio pred zahtevima svojih suseda i nastavlja da vodi borbu za uticaj na međunarodnom nivou. U Dohi, zvaničnici tvrde da je blokada osnažila osećaj zajedništva među stanovništvom i podstakla divezifikaciju ekonomije. Za sada, još uvek je vidljiva strukturna neravnoteža

Treba se paziti tihe vode. Voda u zalivu Dohe, svetlucavo tirkizne boje, mirna je poput mora nafte ovog leta 2018. godine. Vrelina i užareno sunce drže glavni grad Katara pod opsadom i uteruju društveni život u klimatizovane prostore. Usidrene uz kej, skupljenih jedara, dau barke nedeljama nisu videle manje turista. Nekoć korišćena za ribolov ili transport robe, ova tradicionalna drvena plovila predstavljaju jedan od retkih ustupaka nostalgiji u odnosu na fanatizam modernizacije koji je obuzeo Dohu sredinom 1990-tih godina. Od tada, uz pomoć betona i vertikalnosti, ova manija neprestano menja izgled grada kojim se njegovi stanovnici ponose.

Međutim lenjo ljuljuškanje brodica ljubičastih i belih jedara – boje nacionalne zastave – zavarava. Jer, vode Arapsko-persijskog zaliva su nemirne. a vazduh je zasićen nesigurnošću. Region je obuhvatila neviđena nervoza od kada je Katar, bogati emirat veliki jedva koliko i Pariski region u Francuskoj (11521 kvadratnih kilometara) izbačen iz Saveta za saradnju zalivskih zemalja (SSZZ) od strane svoja tri suseda – Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) i Bahreina, kao i Egipta. Petog juna 2017. godine, ova četvorka je uz nekoliko nestalnih saveznika objavila da će prekinuti diplomatske odnose sa Dohom, dok je Rijad momentalno zatvorio svoju granicu, jedinu kopnenu vezu Katara sa Arabijskim poluostrvom. Od tada se među određenim saudijskim krugovima javila ideja o prokopavanju kanala između ove dve države, širokog dvesta metara u dužini od šezdeset kilometara, kako bi se ovaj mali emirat još više izolovao. Međutim, budući da zvanična potvrda iz Rijada o ovom potezu još uvek nije došla, taj plan za sada predstavlja strašilo koje Doha odbija da shvati ozbiljno.

Sporovi koji su prethodili krizi vodili su se godinama, potkrepljeni sve većim neprijateljstvom Saudijske Arabije prema svom slobodnom primorskom susedu koji poseduje izuzetno bogatstvo zemnog gasa. Nagla izolacija koja je objavljena u sred ramazana uhvatila je Dohu nespremnom. Njeni arapski susedi su podigli delimičnu blokadu, zatvorivši svoje pomorske i vazdušne puteve za katarske brodove i avione. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, zabrinuti Katarci u dijaspori, kao i građani i građanke država koje su podigle blokadu povukli su skoro 40 milijardi dolara iz tamošnjih banaka. Samoposluge su opustošene pre nego što su uspostavljeni vazdušni mostovi ka Evropi, Iranu i državama Indijskog potkontinenta. Do tog trenutka, značajan deo uvoznih dobara, najpre svežeg voća i povrća, kao i građevinskog materijala, poticao je iz Saudijske Arabije i UAE, ili je preko njih uvožen u Katar.

Dvadeset i drugog juna 2017. godine, Asoušijeted pres preneo je da je predkid blokade uslovljen ispunjenjem trinaest zahteva. Neki od njih su bili već viđeni: ovaj emirat mora da prestane da se meša u unutrašnja pitanja drugih članica SSZZ-a, prekine da pruža pomoć „terorističkim“ organizacijama, uključujući Muslimansko bratstvo, zatvori svoju televizijsku stanicu Al-Džazira i, iznad svega, okrene leđa Teheranu. „Iran? To je opasan sused za malu državu poput naše. Ne pokušavamo da postanemo najbolji prijatelj Irana, i postoje stvari u kojima se ne slažemo. Ipak, nemamo drugog izbora nego da se prema njemu odnosimo korektno”, odgovorio je jedan bezbednosni zvaničnik iz Dohe. Drugi zahtevi su bili bizarniji: ova zemlja mora da prihvati godišnju superviziju od strane svojih suseda, kao i da „plati reparacije [...] za izgubljene živote i finansijske gubitke izazvane [njenom] skorašnjom politikom“. Kataru je dato deset dana da u celosti prihvati sve uslove.

Od tada je prošlo više od godinu dana, a ovaj konflikt ostaje zamrznut. Medijacija koju je Kuvajt pokušao da pokrene u okviru SSZZ-a je zaštekala: još jedan neuspeh ove organizacije nastale 1981. godine kako bi služila kao kontrateža Islamskoj Republici Irana. Pomirenje do kog treba da dođe u Vašingtonu hramlje već mesecima zbog unutrašnjih trvenja u američkoj administraciji i, kako tvrdi Doha, zbog zlih namera Abu Dabija, glavnog emirata UAE. Samoproklamovana „antiteroristička četvorka“ insistira na svojim zahtevima. „Oni nisu realistični“, odgovara Katar, sa čije tačke viđenja je jedini cilj ovih država da ga uteraju u stroj, kao što su to učinile sa Bahreinom, kog određeni cinični glasovi iz Dohe nazivaju „retweet country“ zbog uporne navike da na tviteru ritvituje antikatarske stavove Saudijske Arabije. „Ovi zahtevi ignorišu činjenicu da jedna suverena država ne može postati ničiji talac. Štaviše, oni su izneti u formi koja ne ostavlja mesta za pregovore. [...] Nameravamo da nastavimo da vodimo svoju politiku na osnovu sopstvenih procena“, čvrsto je istakao katarski ministar spoljnih poslova, Mohamed ibn Abderaman al-Tani u obraćanju frankofonim novinarima krajem maja u Dohi

Neophodnost prijateljskih odnosa sa Iranom

Katar vodi bitku. Bitku u kojoj nema smrtonosnih sukoba, ali koja se vodi na svim frontovima: ekonomskom, diplomatskom, vojnom, medijskom i čak pravosudnom, budući da je Doha odlučila da se zbog blokade požali međunarodnim institucijama (Svetskoj trgovinskoj organizaciji, Međunarodnom sudu pravde). Ovaj hladni rat ima svoje žrtve: hiljade porodica podeljenih sa obe strane granice, kao i dvojne državljane i državljanke koji ne mogu putuju preko nje. Ipak, dok niko ne zna kako će Persijski zaliv nakon njega izgledati, javili su se i prvi pobednici – proizvođači oružja u državama koje ga izvoze, na čelu sa SAD, Velikom Britanijom i Francuskom.

„Pitanje glasi: predstavlja li blokada priliku ili pretnju za Katar“, komentarisao je jedan od ambasadora ove države. Ako je verovati samim Katarcima, što se tiče nacionalnog jedinstva, stvar je jasna: „Koliko god to čudno zvučalo, ali blokada nas je osnažila“, potvrdila je bivša ministarka informisanja i komunikacionih tehnologija, Hesa al-Džaber, članica Majlis al-Čure (Savetodavnog veća) i, usput, nadzornog odbora Folksvagena, kompanije u kojoj Katar poseduje treći najveći broj akcija. „Kuvajt nije doživeo uzlet nakon iračke invazije [1990. godine]. Kod nas je emir uspeo da ujedini katarsko i nekatarsko stanovništvo. Tako je Njegova Visost dobila podršku naroda“, dodala je.

Iako je pružila podršku arapskim ustancima, na prvom mestu u Tunisu i Egiptu, čim su oni izbili, u ovoj zemlji izbori se nikad ne održavaju, izuzev za lokalne odbore, na kojima kandidati nastupaju bez političkih obeležja (partije su zabranjene u emiratu). Parlamentarni izbori su bili najavljeni za 2013. godinu, ali su tad odloženi do daljnjeg. Nakon mnogo odgođavanja, emir Tamim ibn Hamad al-Tani je obećao da će krajem godine usvojiti zakon o prvim republičkim izborima na kojima će se birati trideset članova Majlis al-Čure, dok će preostalih petnaest on lično postaviti. Teško je u Kataru pronaći ikakvu opoziciju, izuzev nekoliko ljudi koji uglavnom žive u Londonu. Pesnik Muhamed al-Ađami, koji piše pod pseudonimom Ibn al-Dib, proveo je četiri godine u zatvoru zbog toga što se pobunio protiv ućutkivanja svojih sugrađana i sugrađanki i hvalio „tunisko proleće“, pre nego što je pomilovan.

Kada je 2013. godine nasledio presto od svog oca, Hamada ibn Kalife al-Tanija, trenutni emir imao je 33 godine. Bivši vladar se smatra glavnim modernizatorom Katara, vehabijske države, kao što je i susedna Saudijska Arabija, iako su religijske prakse koje se u njemu sprovode manje rigorozne. Emir Hamad je takođe izveo Katar na međunarodnu scenu, što je bio plod „prikrivene“ diplomatske taktike čiji je cilj bilo stvaranje najvećeg mogućeg broja saveznika, razbesnevši i Rijad i Abu Dabi. Nakon blokade, njegov lik je počeo da se pojavljuje na brojnim fasadama i kolima, pre nego što su lokalne samouprave stigle da regulišu ovu novu modu.

Što se tiče materijalnog blagostanja, stanovništvo Katara nema previše osnova da se žali: prema podacima Svetske banke iz 2017. godine, njegov bruto domaći proizvod (BDP) po (…)

Obim celog teksta : 3 948 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Anželik Munije-Kun

je novinarka.
PREVOD: Pavle Ilić

Podeli ovaj tekst