,,Seksualni radniciˮ koji se bore za legalizaciju svog posla često insistiraju na činjenici da su nezavisni i da nemaju makroa. Taj diskurs doprinosi da se zaborave kolosalne zarade koje se u tom poslu ostvaruju, od kojih one koje su za njih zainteresovane poslednje imaju, ako uopšte imaju, koristi. Turističke agencije, transportne kompanije, hoteli i drugi posrednici, da ne pominjemo one koji se bave nedozvoljenom trgovinom, od toga najviše profitiraju. U francuskom ekonomskom svetu, uzimanje.,nameštene sobeˮ dozvoljava pružanje mnogih usluga. Velike kompanije u sektoru vodosnabdevanja, na primer, koristile su usluge devojaka koje dolaze na poziv da bi pokušale da dobiju ugovore sa odabranim zvaničnicima. Belgija, Španija, Italija i Ujedinjeno kraljevstvo, odlučile su da uključe prostituciju, zajedno sa preprodajom droge, u svoj bruto državni proizvod (BDP), koji predstavlja, ako bi se to još uvek moglo reći, strateški indikator. Odbijanje Francuske da to učini neki nazivaju.,glupim ˮ.
Kada se govori o.,slobodiˮ, ili o.,pravuˮ da se raspolaže svojim telomˮ, to podrazumeva poricanje odnosa dominacije i eksploatacije..,Na pominjanje ekonomske prinude, ja odgovaram da postoje milioni žena koje žive u siromaštvu a koje se ne prostituišuˮ, izjavljuje Elizabet Badinter (El, 22. novembar 2013). Treba uzgred napomenuti da mnoge pristalice.,prava na prostituisanjeˮ pripadaju višim klasama (prema rangiranju Čelindžiza, Badinter je na 53. mestu po bogatstvu u Francuskoj): Marsela Jakub, Katarin Mije, Katarin Rob-Grije, Klod Lancman, Žorž Vigarelo... Nasuprot tome, kao što je 2003. podsetila sociološkinja Lilijan Matju,.,u prostituciju se regrutuju upravo one žene koje pripadaju radničkoj klasi ili lumpenporoletarijatuˮ. Velika većina tih žena, verovatno neće nikada imati priliku da iznese svoje mišljenje o ovom pitanju.
Opsednutost da se „ne bude žrtvaˮ
Energično negodovanje da.,prostitutke nisu žrtveˮ deo je ovog poricanja..,Ove novine nikada nisu smatrale prihvatljivom ideju da su sve prostitutke žrtveˮ, piše The Economist u jednom uvodniku. Liberalni pojedinac odgovoran za svoju sudbinu mora da bude.,neranjivˮ, primećuje švedska novinarka Kasja Ekis Ekman. Jedino nasilje koje možemo da mu nanesemo, je....,da ga nazovemo žrtvomˮ. Pretvaramo se da verujemo da se.,žrtvaˮ odnosi na psihološku kategoriju (pasivan i stidljiv stav), a ne na mesto koje se zauzima u skladu sa ravnotežom odnosa moći. Ovaj diskurs ponekad pravi karikaturalan zaokret: tako, jedna istraživačica može da napiše o dečijim prostitutkama na koje nailazi u jednom tajlandskom selu, da oni.,kategorički odbijaju da budu smatrani za žrtve ˮ.
Ova vizija slobodnih i nezavisnih.,seksualnih radnicaˮ inspirisala je Pjer-Iv Žeofara, iz Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS), na tekst objavljen u Liberasionu pod naslovom.,Prostitutke: regulisati tržišteˮ (20. mart 2006). Ovaj ekonomist je tu odao priznanje udruženju Kurve, preteči Sindikata seksualnog rada (Strass). Pozvao je levicu da prizna da,.,kada postoji potražnja za seksom, ponuda usluga teži da zadovolji taj zahtevˮ. On je predložio da zakon.,prizna pravo vlasništva nad plodovima korišćenja vlastitog telaˮ, da bi prostitutke mogle da pregovaraju o.,najvišoj mogućoj premiji od rizikaˮ za seks bez kondoma.
Autor libertarijanskog stripa (…)