Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

IDENTITET I BEZBEDNOST, DOBITNA KOMBINACIJA INDIJSKOG NACIONALIZMA

Kako u Indiji dobiti izbore na osnovu katastrofalnih rezultata?

Nakon što je 2014. godine pobedio na izborima, indijski premijer Narendra Modi pozvao je svog pakistanskog kolegu na ceremoniju polaganja zakletve, što je probudilo nadu da će mirovni pregovori uslediti. Pet godina kasnije, pakistanski premijer nije pozvan na novu inauguraciju. U predizbornoj kampanji, Modi se oslonio na strah od starog neprijatelja, kao i na indijski nacionalizam

Politika otvorene diskriminacije prema muslimanskim i hrišćanskim manjinama. Izrazito razočaravajuć ekonomski i socijalni bilans. Nimalo povoljan kontekst... Pa opet, nacionalistički premijer Indije ponovo je izabran na tu funkciju, i to sa udobnom većinom. Na parlamentarnim izborima na kojima se izjasnilo 900 miliona građana i građanki Indije (preko desetina ukupnog stanovništva planete), Indijska narodna partija (Bharatiya Janata Party – BJP), politička organizacija Narendre Modija, osvojila je 303 od 543 poslanička mesta. To znači da joj ne treba podrška ostalih organizacija iz njene koalicije, Nacionalnog demokratskog saveza (National Democratic Alliance – NDA), kako bi vladala.

Po navici, premijer je prosto izbegao da se bavi škakljivim temama. Kampanja koju je vodio omogućila mu je da skrene pažnju sa ekonomije koja se nalazi u najtežoj situaciji još od 1990-tih: stopa nezaposlenosti viša je nego što je bila poslednjih četrdeset godina, poljoprivredni sektor je u krizi, izvoz je opao (uprkos nestabilnom kursu rupije), kao i investicije, smanjio se broj direktnih stranih investicija (DSI), stopa potrošnje je mizerna, itd.

Dok je ekonomski razvoj bio centralna tema njegovog predizbornog programa 2014. godine, Modi se 2019. opredelio za temu bezbednosti, obećavajući, na primer, da će iz zemlje proterati neprijavljenje imigrante iz Bangladeša. Najviše je iskoristio napad jedne džihadističke grupe iz Pakistana na selo Pulvama (Kašmir) u kom je život izgubilo preko četrdeset indijskih vojnika. U odogovru na njega, premijer je naredio vazdušne napade na teoritoriju ove susedne države; Islamabad je potom oborio jedan indijski avion. Cela situacija omogućila je Modiju da se predstavi kao zaštitnik države i da se hvali neviđenom hrabrošću svoje reakcije. Ni u jednoj predizbornoj kampanjo do sada patriotska i ratnohuškačka retorika nije bila ovoliko zastupljena. Do te mere, da je više od sto pedeset oficira u penziji. uključujući bivše generale i admirale, apelovalo na premijera da ne politizuje instituciju vojske.

Iznenađuje činjenica da Rahul Gandi, vođa Indijskog nacionalnog kongresa koji je izgubio i na prethodnim izborima, nije uspeo da osvoji većinu uprkos naročito sveobuhvatnom programu: od garantovanog minimalnog dohotka za najugroženije, do mera borbe protiv zagađenja – problema čije postojanje vlada negira – uključujući i predlog da se preispitaju vanredni zakoni koji vojsci daju neograničena ovlašćenja u Kašmiru. On je zajahao konja koji je 2014. odneo Modija do pobede: kritiku korupcije i ortačkog kapitalizma.

Nemajući nameru da preuzme odgovornost za svoje neuspehe na ovim poljima, premijer je počeo da naglašava opasnost koju predstavljaju spoljne pretnje. Pošlo mu je za rukom da tu temu nametne kao dominantnu tokom čitave kampanje. Činjenica da je Modi odbio da učestvuje u bilo kakvim debatama i da je uživao punu podršku medija samo je doprinela uspešnosti ove taktike. On je svoj nastup ograničio na unapred pripremljena gostovanja i intervjue u medijima koji uglavnom pripadaju kapitalistima željnim da održe dobre odnose sa vlašću.

Drugi veliki igrač tokom predizborne kampanje bio je novac. Bili su to najskuplji izbori u istoriji demokratije, a, prema pouzdanim procenama, partije su u na njih potrošile skoro 9 milijardi dolara. Nikada do sada policija nije, na zahtev Izborne komisije, zaplenila toliko novčanica u stinim apoenima iz stanova kandidata ili sedišta partija. Po ovom pitanju, BJP je potukla sve rekorde. Dve hiljade šesnaeste godine, Modijeva vlada je glasala za zakon koji bi omogućio kopanijama i fizičkim licima da uplaćuju anonimne donacije partijama – neku vrstu „institucionalizacije ortačkog kapitalizma “, kako je taj potez kritički nazvao bivši predsednik Izborne komisije Sahabudin Jakub Kuraiši. Ove astronomske cifre korišćene su za kupovinu glasova – pokloni glasačima dan pred izbore nužan su, mada ne i dovoljan uslov za pobedu. Ipak, najveći novca deo uložen je u finansiranje predizborne propagande.

Povratak viših kasti

Na ovom polju Indija prati globalni trend po kom se društvene mreže pretvaraju u glavni kanal političke (…)

Obim celog teksta : 2 016 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Kristof Žafrelo

je direktor istraživanja na Centru za međunarodna istraživanja (Centre de recherches internationales – CERI), zajedničkoj istraživačkoj jedinici univerziteta Sciences Po-a i Nacionalnog centra za naučna istraživanja (Centre national de la recherche scientifique – CNRS); autor relevantnih dela L’Inde de Modi. National-populisme et démocratie ethnique i Le Syndrome pakistanais, Fayard, Pariz, redom 2019. i 2013.
PREVOD: Pavle Ilić

Podeli ovaj tekst