Pisac Gor Vidal je za njujorškog romanopisca Luja Aučinklosa govorio da je bio.,jedini koji je pripovedao o tome kako se prinčevi koji nama vladaju ponašaju u svojim bankama i svojim sobama za sastanke upravnih odbora, u svojim advokatskim kancelarijama i klubovima.ˮ Možda i jeste jedna od funkcija romana da ogoli grotesku koju drugačije ne bismo podneli. Ali ko ne zna da moćnici imaju vlastite kodove i običaje, i da se pokazuje da su moć i pravda oštriji prema jednima nego prema drugima? S tim u vezi, slučaj Džefrija Epštajna, tog milijardera optuženog za trgovinu maloletnicama, koji je izvršio samoubistvo u svojoj ćeliji 10. avgusta 2019. godine, predstavlja više od seksualnog skandala: to je školski primer koji otkriva duboke pukotine u američkom krivičnom pravosuđu. Istaknuti pripadnik gornjeg višeg sloja u Floridi—Donald Tramp je izjavio da ga je poznavao.,kao i svi u Palm Bičuˮ—, Epštajn je stekao bogatstvo upravljajući imovinom milijardera. Bilo da je reč o njegovoj rezidenciji u Njujorku, koja važi za jednu od najvećih u metropoli, ili o njegovim vilama u Palm Biču, Santa Feu ili na Američkim Devičanskim ostrvima, on se pojavljivao pored zvezda šou biznisa (glumaca Kevina Spejsija i Krisa Takera, agentkinje za oglašavanje Pegi Sigal...), u društvu televizijskih novinara (Čarlija Rouza, Barbare Volters, Majka Volasa...), ali takođe sa moćnim ljudima sa svih strana, kao što je bivši predsednik Vilijam Klinton, koji bi ga pratio na brojnim putovanjima, princ Endriju od Jorka ili bivši izraelski premijer Ehud Barak—da ne zaboravimo, naravno, jednu zvezdu rijaliti televizije koja je uskoro sletela u Belu Kuću.
Svi su oni govorili da su fascinirani izvanrednom inteligencijom tog čoveka koji je krenuo od nule, i koji je uspeo da se popne na vrh bez i jedne diplome u džepu. Kako je voleo da se predstavlja kao intelektualac, Epštajn je davao velikodušne donacije univerzitetu Harvard i drugim institucijama. Prijatelj Lorensa Samersa—bivšeg Klintonovog sekretara Ministarstva finansija koji je postao predsednik Harvarda, zatim ekonomski savetnik Baraka Obame—, kao i nekoliko nobelovaca i profesora prava Alana Deršovica, Epštajn je takođe finansirao nekoliko istraživačkih programa, tako da bi se za njega moglo reći da je.,sakupljaoˮ naučnike.
Tajni dogovor sa tužiocima
Njegova sklonost ka mladim devojkama bila je poznata još početkom 2000-tih: već u to vreme tabloidi su njegov privatni avion nazivali.,Lolita Ekspresˮ. Tramp je 2002. godine poverio jednom novinaru:.,Ja Džefa poznajem već petnaest godina. On je sjajan momak. Sa njim se mnogo zabavljamo. Kaže da voli lepe žene koliko i ja, a mnoge više spadaju u kategoriju.,mladihˮ. Nema sumnje, on voli svoj društveni život.ˮ
Pet godina kasnije, Epštajn je optužen da je uspostavio vrlo složen sistem trgovine maloletnicama, od kojih je većina poticala iz socijalno ugroženih grupa. Dok je izdržavao kaznu doživotnog zatvora, ovaj biznismen je zaključio tajni ugovor sa saveznim tužiocima Floride. Radilo se o sporazumu o ne-proganjanju (non-prosecution agreement) koji mu je omogućio da se suoči sa lakšim optužbama—kao savršeno zakonitom zahtevu. Epštajn se 2008. godine izjasnio krivim za podvođenje maloletnika (što je mnogo manje ozbiljno od trgovine maloletnicima) i pregovarao o zatvorskoj kazni od osamnaest meseci, kao i o sudskom imunitetu za svoje saučesnike. Kaznu je izdržavao u posebno povoljnim uslovima, koji su uključivali pravo da odlazi u svoju kancelariju šest dana u nedelji. Nijedna od mnogih njegovih žrtava nije obaveštena o sporazumu postignutom sa tužiocima, iako to zakon nalaže.
U državi kao što je Florida, poznatoj po težini seksualnih zločina, popustljivost koju je Epštajn uživao može da predstavlja iznenađenje. Da bismo je razumeli, treba se zamisliti nad jednom osobenošću američkog pravosuđa: a to je da tužilac ima najvažniju ulogu. Teoretski, u ovom sistemu u kom je stopa kazni zatvora (…)