Mlada udovica saznaje da njen petogodišnji sin boluje od leukemije. Njegov život zavisi od transplantacije koštane srži, za koju ona nema novca. Za pomoć najpre kuca na vrata svog bogatog svekra, ali bez uspeha. Svekar nikada nije priznao brak svog sina s njom i krivi je za saobraćajnu nesreću u kojoj je sin izgubio život. Očajna žena odlučuje da moli svog poslodavca, vlasnika građevinske kompanije, da joj odobri zajam, ali mu ne otkriva svrhu svog zahteva. Ubeđen da su žene zarad novca spremne na sve, poslodavac odobrava zajam pod jednim uslovom: da spava s njom. Udovica pristaje na to.
Iz ove „mračne noći“ rađa se mučna ljubavna priča koja se proteže kroz devedeset jednoipočasovnih epizoda. Emitovana prvi put 2014. godine na kanalu Mega TV u Čileu, svake večeri, serija Hiljadu i jedna noć okupila je gotovo 28% televizijskih gledalaca. obarajući sve rekorde gledanosti. Iako je, poput ostatka Latinske Amerike, Čile poznat po svom guštu za romantične melodrame, ova priča je ipak posebna: njeni junaci se ne zovu Rosa ili Rikardo, kao u tradicionalnim telenovelama (sapunicama) ovog podneblja, već Onur i Šeherezada. A, kada dođe momenat za prvi poljubac — nakon dvadeset i osam epizoda! — u pozadini se naziru obale Bosfora i osvetljeni vrh kule Galata. Serija je snimana u Istanbulu.
Podstaknute uspehom Hiljade i jedne noći, desetine turskih sapunica preplavljuju ekrane najvećih privatnih televizijskih kanala u Latinskoj Americi. Uspeh kod publike ne jenjava. Serija Izgubljena čast (ili u doslovnom prevodu Za šta je kriva Fatmagul?) iz 2014. godine, koja donosi priču o mladoj pastirki prisiljenoj da se uda za svog napadača kako bi spasla čast svoje porodice, postala je najgledanija serija na kanalu Latina u Peruu. U Kolumbiji je Elif, serija o avanturama napuštene devojčice u potrazi za majkom, sa svojih 1.150 epizoda, u etru provela više od četiri godine (između 2016. i 2020. godine), što predstavlja rekord za jednu stranu produkciju.
Vremeplov
Zahvaljujući popularnosti ovih serija, Turska je naročito u modi. Bebama se daju imena Elif, Fatmagul ili Ibrahim prema junacima serija. Na društvenim mrežama se umnožavaju stranice obožavalaca gde se čeprka po životima glumaca. Poneki čak prelaze Atlantik da bi posetili mesta snimanja: 2018. godine turističke agencije su zabeležile rast latinoameričkog turizma u Tursku od 70%. Iste godine je čak i predsednik Venecuele Nikolas Maduro stigao da obiđe set svoje omiljene serije Vaskrsenje: Ertugrul (istorijska produkcija o usponu Osmanskog carstva u 17. veku), nakon što je prisustvovao ceremoniji inauguracije gospodina Redžepa Tajipa Erdogana.
Kako protumačiti ovaj trijumf turskih serija u Latinskoj Americi, koja se ipak smatra svetom zemljom telenovela ? Prema Giljermu Orosku Gomezu, istraživaču iz oblasti komunikologije na Univerzitetu u Gvadalahari, turske serije nude neku vrstu vremeplova preuzimajući obrazac klasičnih telenovela iz 1980-ih godina. Zapravo, većina njih priča priču o nemogućoj ljubavi između skromne mlade devojke i muškarca iz bogate porodice. Ovakav narativni okvir poduprt je vizijom jednog „vrlo konzervativnog i skromnog“ sveta, analizira dalje Orosko Gomez. Kratki rezime njihovog sadržaja bio bi „porodica, posao i tradicija“, dodaje on. Tu zaista nema govora o otkrivanju jednog centimetra kože — najviše što se može očekivati je poljubac (i to posle mnogo epizoda) ili sugestivno milovanje.
Još jedna sličnost savremenih turskih sapunica sa originalnom telenovelom sastoji se u tome što vrlina, otelovljena u junacima, uvek trijumfuje. Tako se, nakon smrti očuha, mala Elif konačno sastaje sa majkom i postaje naslednica jednog od najvećih bogatstava u zemlji. Šeherezada spasava svog sina, a Onur se kaje zbog patnje koju joj je naneo. Napadači na Fatmagul, iako su uspeli da potkupe njenu porodicu da ćuti, na kraju ipak završavaju iza rešetaka. A često se priča završava i srećnim brakom.
Sa svoje strane, latinoameričke produkcije ušle (…)