Sve zaboravljamo, pa počinjemo iznova. U jednom trenutku tokom poslednjeg kvartala 2021. godine u zakrčenim kalifornijskim lukama nanizalo se čak 111 usidrenih kargo brodova, do te mere da je američka vlada razmatrala mobilizaciju Nacionalne garde kako bi ubrzala evakuaciju robe; stotine hiljada praznih kontejnera gomilale su se na Zapadu i nestajale u pravcu Azije; pomorski transport novogodišnjeg ukrasa proizvedenog u Kini do jelke u Holandiji poskupeo je sedam puta u odnosu na dve godine ranije; indeks avio-prevoza robe bio je u porastu; nekada merena danima, kašnjenja u isporuci sada su se merila nedeljama, pa i mesecima; dobavljači su prijavljivali nestašice drveta, papira, elektronskih komponenti, lekova, pa čak i kukuruznih pahuljica; cene su rasle; više od 55% francuskih industrijskih preduzeća i tri četvrtine nemačkih prijavljivalo je probleme u snabdevanju: slobodna trgovina iskočila je iz šina.
Lokdaun je od 2020. godine poremetio delikatnu infrastrukturu globalne trgovine. Lanci snabdevanja, koji su se od 1990-ih godina uspostavljali kako bi se podsticalo potpuno premeštanje proizvodnje u zemlje sa niskim troškovima rada, pokidali su se. Pandemija razotkriva jednu zakonitost sistema: u slučaju krize, svako brine samo za sebe. Bez reagensa nema testova, bez hemijske industrije nema reagensa i tako dalje. Nema ni vakcina za Afriku. Od 2008. godine, međutim, niz ekonomskih, klimatskih, zdravstvenih i socijalnih šokova pretvorio se u novu rutinu. Odjednom, Sjedinjene Države razmatraju novo premeštanje proizvodnje.
Svetska trgovinska organizacija (STO), koja diriguje ovim orkestrom haosa, nema snage ni da misli o tome. Njen poslednji izveštaj o stanju svetske trgovine je poziv na buđenje. „Izveštaj prenosi tri glavne poruke: prvo, današnja hiperpovezana globalna ekonomija, koju karakterišu bliske trgovinske veze, dovela je do toga da je čitav svet ranjiviji na šokove, ali i otporniji na njih jednom kada do njih dođe; drugo, mere koje nastoje da izgrade (…)