Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

KA NOVOM GEOPOLITIČKOM PORETKU

Kada Jug odbije da se svrsta sa Zapadom u Ukrajini

Za razliku od većine zapadnih zemalja, sa Sjedinjenim Državama na čelu, zemlje Globalnog juga zauzimaju oprezan stav u pogledu oružanog sukoba između Moskve i Kijeva. Stav zalivskih monarhija, uprkos savezništvu sa Vašingtonom, simboličan je za ovo odbijanje da se zauzme strana: one jednako osuđuju invaziju na Ukrajinu i sankcije Rusiji. Ukazuje se jedan multipolarni svet gde su, u odsustvu ideoloških razlika, interesi država na prvom mestu

Da li se u Ukrajini uistinu dešava planetarni sukob između „demokratije i autokratije“, kako ga je okarakterisao američki predsednik Džozef Bajden, a zapadni komentatori i političari preuzeli tu kvalifikaciju? Ne, odgovara usamljeni glas američkog novinara Roberta Kaplana, „iako može delovati kontraintuitivno“. Uostalom, „sama Ukrajina je već dugi niz godina bila slaba, korumpirana i institucionalno nerazvijena demokratija“. Na svetskoj rang-listi o slobodi štampe, izveštaj Reportera bez granica iz 2021. godine svrstava je na 97. mesto. „Borba se odvija“, dodaje Kaplan, „oko nečeg šireg i temeljnijeg, oko prava naroda da odlučuju o svojoj budućnosti i da se oslobode svake agresije“. I primećuje, što je očigledno, da su mnoge „diktature“ u savezu sa SAD, što on ne osuđuje.

Dok su na Globalnom severu retki i nečujni glasovi koji odstupaju od opšteg saglasja povodom rata u Ukrajini. oni dominiraju na Jugu — u takozvanom „ostatku sveta“ koji čini veći deo čovečanstva i koji ovaj sukob posmatra iz druge vizure. Pogled Juga sažeo je generalni direktor Svetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhanom Gebrejezus, koji žali što svet ne pridaje jednak značaj životima crnaca i belaca, građana Ukrajine, Jemena ili etiopskih Tigrajaca, te što se on „ne odnosi na isti način prema ljudskom rodu, već su jedni ’jednakiji’ od drugih “. Svoje neveselo zapažanje izneo je usred krize kovida-19.

To je jedan od razloga zašto je značajan broj zemalja, posebno afričkih, bio uzdržan povodom rezolucija Ujedinjenih nacija (UN) koje se tiču Ukrajine — bile su to naravno diktature, ali i Južna Afrika i Indija, Jermenija i Meksiko, Senegal i Brazil. A krajem aprila nijedna nezapadna zemlja nije odavala spremnost da uvede oštre sankcije Rusiji.

U povratku sa Foruma u ​​Dohi (26—27. mart 2022), kome je prisustvovalo više od dve hiljade političkih lidera, novinara i intelektualaca iz svih krajeva planete, potpredsednica istraživačkog centra Quincy Institute for Responsible Statecraft \(Vašington) Trita Parsi primećuje da zemlje Juga „saosećaju sa nevoljom ukrajinskog naroda i smatraju Rusiju agresorom. Ali su zahtevi koje im Zapad upućuje da prinesu skupe žrtve prekidom svojih ekonomskih veza sa Rusijom, pod izgovorom održavanja ’poretka zasnovanog na zakonu’ izazvali alergijsku reakciju, budući da je pomenuti poredak do sada dozvoljavao Sjedinjenim Državama da nekažnjeno krše međunarodno pravo“ \.

Pozicioniranje saudijskog režima, koji odbija da se uključi u antirusku kampanju i poziva na pregovore između dve strane o ukrajinskoj krizi, simboličan je za ovo distanciranje. Niz faktora je doprineo ovoj „neutralnosti“ jednog od glavnih saveznika Sjedinjenih Država na Bliskom istoku. Prvo, formiranje organizacije OPEK+ 2016. godine \, koja uključuje Moskvu u pregovore o nivou proizvodnje nafte, rezultiralo je plodnom koordinacijom između Rusije i Saudijske Arabije, koja čak ovaj odnos smatra „strateškim“ \ — što je nesumnjivo prilično optimistična kvalifikacija.

Posmatrači su primetili prisustvo zamenika ministra odbrane Saudijske Arabije, princa Kaleda ibn Salmana u avgustu 2021. godine na sajmu naoružanja u Moskvi i potpisivanje sporazuma o vojnoj saradnji između dve zemlje, koji podupire dugogodišnju saradnju u razvoju civilne nuklearne energije. U širem smislu, Rusija je postala nezaobilazna sagovornica u svim regionalnim krizama, budući da je jedina sila koja održava bliske odnose sa svim akterima, pa i kada su njihovi međusobni odnosi hladni, ili su čak u ratu: Izrael i Iran, jemenski Huti i Ujedinjeni Arapski Emirati, Turska i kurdske grupe, itd.

Istovremeno, odnosi Rijada i Vašingtona su u zastoju. U Zalivu preovlađuje ideja da Sjedinjene Države više nisu pouzdan saveznik. Prisetimo se njihovog „napuštanja“ egipatskog predsednika Hosnija Mubaraka 2011. godine i žalosnog povlačenja iz Avganistana, njihove spremnosti da pregovaraju o nuklearnom oružju sa Iranom, a da ne uzmu u obzir sumnje svojih regionalnih saveznika, njihovu pasivnost u pogledu napada hutskih dronova na saudijska naftna postrojenja, čak i dok je Donald Tramp, pretpostavljeni prijatelj Rijada, još uvek bio predsednik. Izbor Bajdena je dodatno zatrovao odnose. On je obećao da će izopštiti (…)

Obim celog teksta : 2 008 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Alen Greš

je urednik onlajn novina OrientXXI.info i AfriqueXXI.info.
PREVOD: Milisava Petković  

Podeli ovaj tekst