
„Bilade milyoune wa nissf chahid.” Za svakog arapskog lidera koji poseti Alžir i želi da oda počast svom domaćinu, ova fraza je obavezna: „zemlja milion i po ’mučenika’“. Odnosi se na alžirske žrtve rata za nezavisnost (1954-1962) protiv francuskog kolonizatora. No odakle potiče ovaj broj, ponekad sveden na milion, i da li je, nadasve, verodostojan? Godine 1959, privremena vlada Republike Alžir vodi neumornu diplomatsku borbu za dobijanje međunarodne podrške za nezavisnost. U tom kontekstu, pojavljuje se ovaj bilans, koji preuzima pre svega El-Moudjahid, glasilo Fronta nacionalnog oslobođenja (FLN), štampano u Tunisu. Ovaj brojka ne zasniva se na bilo kakvim zvaničnim statistikama ili naučnim osnovama. Cilj joj je, pre svega, da šokira. Ali u junu 1962, nekoliko nedelja pre nezavisnosti, Kongres FLN-a održan u Tripoliju, u Libiji, zvanično potvrđuje taj broj, na podstrek budućeg predsednika Ahmeda Bena Bele, koji ga je učinio stalnim elementom svojih govora. Čak i danas, ovaj broj ostaje referenca i smatra se nepobitnom istinom. Nakon inauguracije 1979. godine, predsednik Šadli Bendžedid, raskidajući sa zvaničnom istorijom, pokušao je da pripremi javno mnjenje za reviziju, spominjući „više stotina hiljada ’mučenika’“. To je izazvalo bes veoma uticajne Nacionalne organizacije mudžahedina, veterana rata za nezavisnost, pa time i oprezno povlačenje Bendžedida.
Šta kažu istoričari i demografi? Prema Benjaminu Stori, danas postoji širok konsenzus među alžirskim i francuskim stručnjacima da je rat u Alžiru odneo živote do 500 000 ljudi, od kojih su između 300 000 i 400 000 bili civili alžirskog porekla (procena koju treba uporediti s ukupnim brojem francuskih žrtava: 30 000 vojnika i 4 000 civila). Na ovaj jezivi broj treba dodati i 15 000 do 30 000 profrancuskih alžirskih ratnika, harkija, većinom poubijanih odmah nakon nezavisnosti, kao i žrtve bratoubilačkog rata između FLN-a i Nacionalnog alžirskog pokreta (MNA). (…)