Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

BORBA ZA PREVLAST

Ko postavlja standarde, Peking ili Vašington?

Ako je artiljerija trenutno i zatihnula, sukob između Kine i SAD-a još uvek besni u medijima, unutar međunarodnih ustanova i u diplomatskim krugovima. Međutim, iako mnogo diskretnije, sukob se širi i oko stvaranja normi, koje određuju međunarodnu prodaju i njenu budućnost

JPEG - 486.2 kio
@Marek Studzinski

Infrastrukture dugotrajno preobražavaju prostor. Ovo važi podjednako za fizičke infrastrukture koliko i za njihove manje vidljive srodnike, tehničke infrastrukture. Poput brana i puteva, norme i propisi razvijeni na nacionalnom nivou olakšavaju međunarodne transakcije i pomažu vođenju prekogranične trgovine. U Francuskoj je za to zaduženo Francusko udruženje za standardizaciju (Afnor), dok je na evropskom nivou za to zadužen Evropski komitet za standardizaciju (CEN), kao i Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO). Pored toga, u ekonomiji organizovanoj u globalnim lancima vrednosti, postavljanje normi omogućava vodećim kompanijama da standardizacijom proizvoda odrede šta će dobavljači proizvoditi, a standardizacijom procesa na koji način će proizvoditi. Kao što je Verner fon Simens već istakao u 19. veku, „ko reguliše norme, taj kontroliše tržište“. Globalni uspeh kompanije koju je osnovao potvrđuje ispravnost mišljenja ovog velikog nemačkog industrijalca. Isto važi i za savremenu Kinu: od svog 13. petogodišnjeg plana, 2016. godine, ova država najavila je svoj cilj da zauzme prvo mesto u stvaranju međunardonih standarda.

Kako ovi standardi postaju alati kontrole trgovine, koji pružaju određenim kompanijama prednost? Da bi se razumela njihova važnost, treba istaći da roba sama po sebi nema tržišnu vrednost. Kako naglašava ekonomista Andre Orlean, svaki predmet namenjen prodaji mora postati prepoznatljiv akterima na tržištu i mora ispunjavati određene standarde. Tehničke norme određuju kriterijume koje predmet mora da ispunjava kako bi bio stavljen u prodaju. Na taj način norme doprinose uspostavljanju poverenja među akterima na tržištu.

Skup normi i tehničkih propisa koji se primenjuju na određenoj teritoriji čine njenu tehničku infrastrukturu. Preduzeća moraju da je uzmu u obzir već prilikom dizajniranja svojih proizvoda. Međutim, najkonkurentnije firme se ne zadržavaju samo na redovnom praćenju promena normi, već nastoje da utiču na njihov sadržaj kako bi se on što više uskladio sa njihovim proizvodima. Tako nadmetanje ne počinje na tržištu, već mnogo ranije, kada se kompanije takmiče u izradi sadržaja normi.

Umetnost diverzije

U okviru organizacija za standardizaciju, pre određivanja nekog standarda, treba uspostaviti osetljivu ravnotežu između ustupaka konkurentima i čvrstine u ključnim pitanjima. U ovoj oblasti, sposobnost preduzeća da postigne svoje ciljeve zavisi od njegovih finansijskih mogućnosti, tehničkih veština koje poseduje i ovladavanja procedurom izrade nacrta. Zaista, predlaganje prvog nacrta ili predsedavanje tehničkom komisijom odgovornom za utvrđivanje specifikacija pokazuje se ključnim. Od samog početka postavljanja okvira nekih normi, mora se napraviti niz odlučujućih izbora. Oni koji se kasno uključe ili ostanu van ovog procesa platiće posledice: moraće da preispitaju dizajn svojih proizvoda i preuzmu troškove prilagođavanja, ili čak da napuste tržište. Suprotno tome, svaka kompanija koja je u stanju da utiče ili uspostavi sadržaj neke norme može od početka da (…)

Obim celog teksta : 1 474 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Benjamin Birbaumer

je autor dela: Chine/États-Unis, le capitalisme contre la mondialisation, La Découverte, Pariz, 2024.
PREVOD: Emilija Šarović

Podeli ovaj tekst