Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

POSLE MALIJA, BURKINE FASO I NIGERA, FRANCUSKA PROTERANA IZ SENEGALA I ČADA

U Africi, francuski žandar je go

Dok krajem novembra specijalni izaslanik Emanuela Makrona, bivši ministar Žan-Mari Bokel, predaje izveštaj o rekonfiguraciji francuskog vojnog prisustva u Africi, Pariz iznenada saznaje za odluku Senegala i Čada da prekinu sporazume o odbrani koji ih vezuju za bivšu kolonijalnu silu. Ovaj novi poraz predstavlja prekretnicu za Francusku

JPEG - 611.9 kio
@John Suler

Dana 28. novembra, u roku od nekoliko sati, francuska vojska izgubila je još dve pozicije na afričkom kontinentu: Senegal, koji nije napuštala više od dve stotine godina, gde je imala 350 vojnika, i Čad, gde je bila prisutna više od četrdeset godina i gde je trenutno raspoređeno oko hiljadu vojnika, i u kome je Francuska izvela najviše spoljnopolitičkih operacija — šest od 1968. godine. Nakon što se 1.350 vojnika povuče iz ove dve države, Francuska će imati samo tri baze u Africi — u Džibutiju, Obali Slonovače i Gabonu — sa nešto manje od 2.000 vojnika, naspram 8.500 u 2022. godini.

Ovaj udarac posebno je težak za Francusku, čiji politički i vojni lideri već tri godine imaju defanzivnu taktiku. Ovoga puta, Francuzi nisu bili proterani uz povike hiljada demonstranata koji pale zastave u francuskim nacionalnim bojama, kao što je bio slučaj u Maliju, Burkini Faso i Nigeru 2022. i 2023. godine. Povlačenje je mirno nametnuto sa vrha. Pariz je za odluku Senegala saznao iz medija, nakon intervjua koje je predsednik Basiru Diomaje Faj dao francuskim novinama. Iako je povlačenje francuskih trupa bilo jedno od glavnih zahteva njegove političke stranke Pastef, optimisti u Parizu su se nadali da će novi režim odložiti ovu odluku.

Što se tiče Čada, odluka objavljena putem jednostavnog saopštenja izazvala je šok, naročito jer je tadašnji ministar spoljnih poslova Francuske Žan-Noel Baro upravo napustio N’Džamenu. U početku niko nije verovao u tu vest: ova država dugo je smatrana strateškom tačkom na afričkom kontinentu — „idealnim nosačem aviona“, kako kaže jedan visoki oficir — ali i pouzdanim saveznikom s kim su građani specijalni odnosi tokom nekoliko decenija. Vladari iz dinastije Debi, koji su na vlasti od 1990. godine, nisu zaboravili da su im francuska avijacija i obaveštajne službe više puta spasili vlast kada su bili suočeni s oružanim pobunama.

Za francusku vojsku, koja je dugo bila predstavljana kao „žandar“ Afrike i koja je od nezavisnosti 1960. godine izvela pedesetak spoljnopolitičkih operacija (OPEX), ova serija povlačenja označava istorijski preokret. Francuska više neće raspolagati sredstvima i privilegijama koje su joj do sada omogućavale brze intervencije na afričkom kontinentu, poput operacije „Serval“ u Maliju u januaru 2013. godine, koja je pokrenuta radi zaustavljanja ofanzive džihadističkih grupa.

Francuska namerava „ostati drugačije

U februaru 2023. godine, predsednik Emanuel Makron izrazio je nameru, ako ne da potpuno okonča francusko vojno prisustvo južno od Sahare, onda da ga temeljno redefiniše. „Naša logika treba da bude takva da naš model više ne može biti zasnovan na vojnim bazama kakve postoje danas“, izjavio je tom prilikom, obraćajući se javnosti o „francusko-afričkim odnosima“. Najavio je značajno smanjenje trupa i jačanje prisustva i uključenosti lokalnih partnera. Francuska je upravo bila proterana iz Malija i Burkine Faso, nakon vojnih pučeva koje nije predvidela. Protesti protiv njene politike postajali su sve učestaliji širom zapadne Afrike. Visoki vojni i politički zvaničnici konačno su shvatili da je hitno potrebno promeniti pristup, kako prema lokalnom stanovništvu, tako i prema vojskama tih zemalja, čiji oficiri više ne tolerišu francusko mešanje.

Od Makronovog govora, izvršna vlast, visoki vojni zvaničnici i poslanici iz predsedničkog tabora obećavali su veću „diskreciju“, „lakši otisak“ i čak „promenu paradigme“. „Danas potpuno menjamo partnerski odnos: partner odlučuje šta želi da radi“, tvrdio je general Erve Pijer pred poslanicima u maju 2023. godine. „Naše prisustvo ima smisla samo ako odgovara njihovim očekivanjima“, izjavio je šef generalštaba Tijeri Burkar pred istim poslanicima u januaru 2024. godine. Mesecima je generalštab osmišljavao novu taktiku s dvostrukim ciljem: odgovoriti na želje lokalnih lidera, predstavljenih kao „partneri“, a istovremeno očuvati poluge uticaja. Ova delikatna ravnoteža nije lako ostvariva.

Prema tim planovima, sve baze osim one u Džibutiju — koja ima poseban status u francuskoj strategiji i sa svojih 1.500 vojnika se smatra nezamenljivom — trebalo je značajno da se smanje i zadrže samo nekoliko (…)

Obim celog teksta : 2 029 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Remi Karajol

je novinar.

Podeli ovaj tekst