Scena se odvija u konbiniju – jednoj od onih malih prodavnica otvorenih 24 sata dnevno, kakve se u Tokiju nalaze na svakom ćošku. Pakovanja slatkiša, nudle… Dečak krišom ubacuje hranu u svoj školski ranac, pod blagim i prećutnim pogledom oca koji stražari na ulazu. Socijalna bajka ovenčana Zlatnom palmom 2018. godine, Porodična afera (Porodica sitnih lopova u originalu), film Hirokazua Kore-ede, baca svetlo na rastuću nesigurnost radničke klase u Japanu. Majka radi u industrijskoj perionici, otac je građevinski radnik koji je nakon nesreće ostao bez posla. Da bi sastavili kraj s krajem, porodica je prinuđena da krade.
U trenutku kada je film prikazan u Kanu, inflacija još nije počela da nagriza kupovnu moć japanskih domaćinstava. Ali zemlja nikako da se izvuče iz depresije u koju je utonula početkom 1990-ih. Na takozvanu „izgubljenu deceniju“, započetu pucanjem finansijskog balona, nadovezale su se druga i treća izgubljena decenija, obeležene smenom negativnog ili anemičnog rasta i padajućih ili stagnirajućih cena. Svaki put kad bi političari i analitičari pomislili da je konačno došlo vreme da se objavi veliki povratak Japana („Japan se vratio“, izjavio je premijer Šinzo Abe 2013), usledilo bi razočaranje, jer bi privreda ponovo upala u letargiju. Kao da je, poput stanovništva koje ubrzano stari, i privreda arhipelaga ušla u senilnu fazu nakon „ekonomskog čuda“ – tako se, naime, naziva period od 1945. do 1991. tokom kojeg su automobilska, brodograđevinska, čeličarska, elektronska i industrija poluprovodnika dostigle vrhunac.
Poput porodice Šibata koju Kore-eda prikazuje u filmu, „veliki deo stanovništva ispaštao je zbog ove stagnacije stope rasta. (...) Prosečna realna zarada radnika zaposlenog na puno radno vreme jedva da se promenila od 1990. [dok je u istom periodu porasla za 50% u Sjedinjenim Državama i za 30% u Nemačkoj i Francuskoj, prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj – OECD]. Socijalna davanja su od 1996. smanjena za 20%. (...) Udeo nestalno zaposlenih radnika – onih na skraćeno radno vreme ili privremenim ugovorima, čija je satnica ista ili niža od polovine zarade stalno zaposlenih – porastao je sa (…)
