Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

LDP Japana, partija država, jedina partija, partija mafija

Iako se predstavlja kao oličenje „američkog“ demokratskog ideala, Japan u stvarnosti živi pod sistemom koji neodoljivo podseća na jednopartijski režim. Osnovana 1955. isključivo u cilju obuzdavanja snažnih socijalističkih i komunističkih partija, Liberalno-demokratska partija (LDP) bila je van vlasti samo u dva navrata – od 1993. do 1994. i od 2009. do 2012. godine. Kako objasniti tako izuzetnu dominaciju?

JPEG - 666.4 kio
@S.

Šigeru Išiba bio je dosad poznat po svom blago flegmatičnom stavu i vedrom izrazu lica. Ali nekoliko meseci na čelu države bilo je dovoljno da ga ozbiljno promene. „Kad otvorim novine, niko me ne hvali. Kad idem na internet, osećam se tužno. Jedva da imam vremena da spavam“, izjavio je 27. decembra 2024. na konferenciji za novinare, obraćajući se okupljenim političarima i novinarima naviknutim na pažljivo birane izraze i politički korektnu retoriku bez oštrih reči. Od 1. oktobra, kada je preuzeo funkciju premijera, Išiba beleži rekordno nisku podršku u anketama. Uz to, doživeo je jedan od najtežih poraza u istoriji LDP-a na vanrednim parlamentarnim izborima koje je sam raspisao za kraj oktobra, u nadi da će time ojačati svoju poziciju u stranci. Koalicija LDP-Komeito (centar-desnica) sada vodi manjinsku vladu i primorana je da pregovara s opozicionim partijama, posebno u vezi s budžetom.

Kako objasniti tako snažno nepoverenje prema stranci koja gotovo bez prekida dominira japanskom politikom od 1955. godine — što je gotovo jedinstven slučaj među demokratijama? Da li loši izborni rezultati i rastuća nepopularnost LDP-ovih lidera nagoveštavaju kraj njihove vladavine? Da bismo to razumeli — i naslutili budućnost japanskog kvazijednopartijskog režima — potrebno je vratiti se na početke LDP-a. Jer, odmah nakon rata, ništa nije bilo odlučeno: prve izbore pod novim ustavom, organizovane što je brže moguće od strane američke okupacione vlasti radi podrške konzervativnim snagama, u aprilu 1947. dobija Socijalistička partija. Ništa tada nije ukazivalo na to da će konzervativci zavladati Japanom.

Od 1945. do 1948. cilj Vašingtona bio je demilitarizacija i demokratizacija Japana. Većina istoričara danas ocenjuje da je taj plan bio uspešan. Međutim, sve se menja 1948. godine, u onome što će se kasnije nazvati reverse course, odnosno „zaokret unazad“ američke politike. Potreseni gubitkom Kine, gde su računali na Čang Kaj-šeka da obuzda Sovjetski Savez, Amerikanci menjaju kurs u odnosu na Japan: više ne žele da tamo izgrade uzorni liberalno-demokratski poredak za Aziju, već da od njega naprave bastion protiv komunizma.

Čistka među „crvenima“

Početkom Korejskog rata 1950. godine, Japan mora da postane saveznik koji će doprineti američkoj strateškoj i ekonomskoj dominaciji nad regionom. To podrazumeva obnovu kapitalističke klase, podršku konzervativnim partijama i slabljenje levice i sindikata. „Zaokret unazad“ staje na put ranijim čistkama (…)

Obim celog teksta : 1 208 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Emil Pača Valensija

novinar, glavni urednik časopisa Tempura.

Podeli ovaj tekst