Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

KADA SOLIDARNOST POSTANE ZLOČIN

Britanski „teroristi“ koji podržavaju Palestinu

Kako se politička solidarnost pretvara u bezbednosnu pretnju? U Velikoj Britaniji, organizacija koja deluje potpuno u skladu sa zakonom postaje meta države upravo zato što dovodi u pitanje spoljnopolitički konsenzus. Umesto zabrane, seže se za sofisticiranijim sredstvima: etiketa „terorizma“ koristi se da se obesmisli politički angažman, zaplaše aktivisti i suspenduje pravo na protest, sve pod plaštom vladavine prava. Laburistička vlast tako pokazuje kako se represija može sprovoditi i bez formalnog napuštanja nominalnih liberalno demokratskih procedura

JPEG - 355 kio
@Brett Wharton

U julu 2020. godine, dvoje britanskih državljana osniva mrežu Palestine Action. Huda Amori — čija je očeva porodica nasilno raseljena tokom Šestodnevnog rata 1967 — i Ričard Barnard — bivši član ekološkog pokreta Extinction Rebellion — polaze od iste dijagnoze: od 2018. godine i brutalnog gušenja palestinskog „Marša povratka“ izraelskim snajperistima naoružanim preciznim puškama koje je prodao London, protesti u Ujedinjenom Kraljevstvu nižu se bez ikakvih opipljivih rezultata. Da bi se postigla delotvornost, zaključuju oni, potrebno je promeniti oblike borbe.

Organizacija se od samog početka opredeljuje za akcije koje direktno pogađaju dobavljače oružja Izraelu. Posebno cilja kompaniju Elbit Systems, industrijskog giganta koji proizvodi nadzorne i borbene dronove, najpre „ispitane“ nad Palestincima, a potom plasirane na svetsko tržište sa etiketom combat proven („testirano u borbi“). „Umesto da molimo političare da zatvore fabrike oružja, mogli smo da ih zatvorimo sami“, rezimira naracija u dokumentarnom filmu To Kill a War Machine (Hanan Madžid i Ričard Jork, 2025), posvećenom ovom pokretu i zabranjenom u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Palestine Action se razvija kroz formiranje lokalnih i autonomnih grupa. One sa izvesnim uspehom napadaju više Elbitovih postrojenja širom zemlje, kao i fabriku APPH u Rankornu, koja proizvodi stajni trap za njegove dronove. Uništavaju opremu neophodnu za proizvodnju i uspevaju da pogone blokiraju danima. Elbit će na kraju odustati od svojih fabrika u Oldamu i Bristolu.

Dok izraelski zvaničnici pojačavaju pritisak da se represija zaoštri, aktivisti bivaju hapšeni, neki puštani zbog nedostatka dokaza, drugi gonjeni zbog vandalizma ili krađe. Ali „PalAction“ širi delovanje. U maju 2021. godine, u Lesteru, organizacija zauzima fabriku UAV Tactical Systems, Elbitovu filijalu. Demonstranti se zadržavaju na krovu šest dana zahvaljujući podršci lokalnog stanovništva, koje ispred fabrike podiže kamp solidarnosti i blokira put kada policija pokuša da ukloni aktiviste.

Proizvodnja pristanka na izraelske ratne zločine

U decembru 2021. godine, pred sudom u Njukasl-and-Lajmu započinje prvo suđenje protiv trojice aktivista koji su lancima vezali vrata Elbitove fabrike dronova u Šenstonu i zgradu prekrili crvenom bojom nalik krvi. Advokati „trojke iz Elbita“ uspevaju da izbore oslobađajuću presudu po optužbama za krivičnu štetu, pozivajući se na lawful excuse („zakonito opravdanje“), odredbu britanskog prava koja dopušta opravdanje nezakonitih radnji ukoliko su one preduzete radi sprečavanja veće štete, u ovom slučaju ratnih zločina nad Palestincima.

U tom kontekstu, 2. marta 2022. godine, direktor Elbita Martin Foset sastaje se sa tadašnjom konzervativnom ministarkom unutrašnjih poslova Priti Patel. Ona potvrđuje da „vlada ozbiljno shvata kriminalne oblike protesta protiv Elbit Systems“ i da je već „u kontaktu s policijom tim povodom“. Ipak, u novembru 2022, u Londonu, pred Crown Court (…)

Obim celog teksta : 1 454 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Rajan Freški & Matju Rigust

su istraživači u Cage International i Enquête Critique.

Podeli ovaj tekst