Samo je Felipe Gonzales, koji je vladu vodio od 1982. do 1996, ostao duže na vlasti. Nijedan drugi premijer demokratske Španije nije obavljao tu funkciju toliko dugo kao socijalista Pedro Sančez. Prekompozicije partijskog sistema izazvane fragmentacijom biračkog tela, usponom i učvršćivanjem krajnje desne stranke Voks, kao i ključnom ulogom baskijskih i katalonskih nacionalističkih partija u nacionalnoj politici, otežavaju povratak konzervativaca na vlast. Lider Narodne partije (PP, desnica) Alberto Fejhoo, glavni opozicioni prvak, može samo iznova da poziva Sančeza na ostavku ili da najavljuje kako će ga pravosuđe uskoro sustići. Za sada bez uspeha.
Sančez je više puta pokazao da ume da preuzme proračunat rizik kako bi se izvukao iz teških situacija. Ovoga puta, međutim, čini se da ga je talas migranata koji su stigli na plaže Seute doveo u zamku. Tokom posete toj maloj španskoj enklavi na marokanskoj teritoriji, 31. jula, Sančez je situaciju opisao kao „kršenje teritorijalnog integriteta Španije”, iako je istovremeno paradoksalno pohvalio saradnju sa vlastima susedne zemlje. Tek pri kraju govora kratko je pomenuo migracioni kontekst i posledice po svakodnevni život stanovnika autonomnog grada.
Sutradan je u pismu predsednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen umanjio razmere krize. Iako je, prema njegovim rečima, „oko 50.000 migranata ušlo u Seutu neregularno i neočekivano”, njegova vlada je „za manje od četrdeset osam sati uspela da u potpunosti ponovo uspostavi kontrolu nad granicom, pruži značajnu humanitarnu pomoć i vrati praktično sve migrante koji su ušli neregularno”.
Međutim, nije ušlo 50.000, već više od 70.000 migranata morskim putem. Prema pisanju El Paísa od 4. septembra 2026, više od 140 njih se udavilo. Sredinom septembra procenjivalo se da ih oko 10.000 i dalje boravi u gradu, preživljavajući u veoma teškim uslovima. Dok su medijima dominirali snimci prepunih plaža i besa brojnih stanovnika (…)

