Pretplata Donacije
sr | fr | en | +
Accéder au menu

PREVARE, LUKSUZNI SATOVI I KORUMPIRANI MENADŽERI

Srpski menadžer kao „svedok-pokajnik” i mračno naličje belgijskog fudbala

Tokom dve i po godine, Patrik Remakl i Tijeri Liter istraživali su zakulisne radnje u belgijskom fudbalu. Desetine ljudi pristalo je da prekrši zakon ćutanja koji obično vlada u ovom svetu. Oba novinara su imala pristup važnim poverljivim dokumentima, uključujući saslušanja Dejana Veljkovića, fudbalskog menadžera i prvog svedoka-pokajnika u belgijskoj pravnoj istoriji.

JPEG - 196.2 kio
Niels Sienaert – „Ofsajd“/Flickr CC 2.0

Za nekoga ko prvi put kroči u belgijski svet fudbala, jedna stvar odmah upada u oči: svi se poznaju. Zemlja je mala, što naravno olakšava stvari. Međutim, svet belgijskog fudbala još je manji. Tokom godina, upravo su se u ovom blisko isprepletenom okruženju krčkale velike finansijske zloupotrebe, što je na kraju dovelo i do afere poznate kao „Footbelgate”.

Sve počinje krajem 2017. godine. Služba za obradu finansijskih informacija (CTIF), pod nadležnošću Ministarstva finansija, saznaje za postojanje dvadeset sedam bankovnih računa povezanih sa jednom osobom u banci u Haseltu (provincija Limburg) i o tome obaveštava savezno tužilaštvo. Imenuje se istražni sudija i otvara se istraga: u pitanju je operacija „Čiste ruke”, inspirisana istragom „Manipulite”, koja je ranih devedesetih godina stavila pod lupu brojne italijanske ličnosti (ministre, poslanike, senatore, poslovne lidere...) i razotkrila široku mrežu korupcije.

Osobu povezanu sa dvadeset sedam računa policija uskoro stavlja pod nadzor i počinje da je prisluškuje. Reč je o Dejanu Veljkoviću, bivšem fudbaleru srpskog porekla koji je postao menadžer igrača i koji već nekoliko godina živi u Flandriji. Tokom prisluškivanja, istražitelji sa izvesnom dozom iznenađenja primećuju da Veljković i njegovi sagovornici sasvim otvoreno razgovaraju telefonom. Nema šifrovanih poruka, niti šifrovanih reči: mirno razgovaraju o novčanim iznosima, provizijama, finansijskim aranžmanima, nameštanju utakmica. „Reklo bi se da svi to smatraju sasvim normalnim”, primjećuje jedan policajac u svom izveštaju.

Dobro uhodane retroprovizije

Vrlo brzo, zahvaljujući prisluškivanju i praćenju, otkrivaju se i drugi akteri. Pažanja se naročito usmerava na Arnoa Bajata (poznatog kao „Mogi”), glavnog menadžera fudbalskih igrača u Belgiji. Njegova porodica je, nakon pada šaha, pobegla iz Irana i nastanila se na jugu Francuske. Arno i njegov brat Robert (poznatiji kao „Mehdi”), kasnije su se pridružili svom ujaku Abasu u Belgiji, koji je bio poslovan čovek, a svojevremeno i vlasnik i predsednik kluba Sporting iz Šarlroa (2000-2012). Mehdi Bajat je, 2012. godine, kupio ovaj klub, dok Mogi Bajat 2010. godine postaje menadžer, aktivan ne samo u Belgiji, već i u inostranstvu, gde neguje bliske odnose sa direktorima klubova Nant u Francuskoj, Vatford u Velikoj Britaniji i Udine u Italiji. U Belgiji, pak, upravlja karijerom fudbalera u desetak klubova. U ove svrhe je osnovao dve kompanije: Creative & Management Group u Belgiji i International Sports & Football Management SA baziranu u Luksemburgu. Godine 2017, odnosno sedam godina nakon početka svoje menadžerske karije, s osmehom je izjavio na televiziji: „Ja sam najplaćeniji fudbaler u Belgiji.”

Nakon nekoliko meseci istrage, operacija „Čiste ruke” prelazi u novu fazu. Pod koordinacijom Eurojust-a (Agencije Evropske unije za pravosudnu saradnju u krivičnim pitanjima), 10. oktobra 2018. godine izvršeno je četrdeset četiri pretresa u Belgiji, dok je njih deset izvršeno u inostranstvu: u Francuskoj, Luksemburgu, Kipru, Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji. Pretresi su obuhvatili nekoliko fudbalskih klubova, rukovodioce, agente, sudije, jednog bivšeg advokata, jednu računovodstvenu firmu, jednog trenera i nekoliko novinara. Savezno tužilaštvo je tada u saopštenju preciziralo da je: „Veliki broj ljudi lišen slobode i priveden na detaljno saslušanje”.

U kući Mogija Bajata, gde su pripadnici specijalnih snaga obili vrata i ušli pod punim naoružanjem (nakon što je prethodna istraga pokazala da bi pojedinac mogao biti nasilan), pretres je trajao osam sati. U jednoj od soba ogromne vile, istražitelji su našli dve žene rumunske nacionalnosti zaposlene na crno. U drugoj prostoriji našli su gomile papira s imenima fudbalskih klubova, dosijee igrača i fakture jednog briselskog draguljara. U garaži je bilo parkirano sedam luksuznih automobila, dok se u tašni Mogijeve supruge nalazilo 7.500 evra u gotovini. Međutim, ono što je najviše zaintrigiralo policajce, jeste otkriće skoro dve stotine mahom praznih kutija luksuznih satova, s potencijalnom vrednošću od 8 miliona evra. Žan-Filip Majens, Mogijev advokat, daće legendarnu izjavu u odbranu svog klijenta: „Moj klijent je oduvek skupljao kutije luksuznih satova. To je njegovo pravo.”.

Mogi Bajat je uhapšen i proveo je 48 sati u pritvoru. Nakon toga je bio zatvoren 46 dana u zatvoru u Luvenu. Osumnjičen je da je organizovao nelegalni sistem koji je za svrhu imao maksimiziranja njegove dobiti, a na štetu klubova. Što se tiče satova, pretpostavlja se da je reč o šemi za utaju poreza na dodatu vrednost (PDV). ali to nije sve. Tužilaštvo sumnja da su satovi korišćeni i za „podmazivanje” zaključivanja transfera igrača putem dobro osmišljene šeme za retrokomisije: klub A kupuje igrača od kluba B po transfernoj ceni koju su međusobno dogovorili. Menadžer koji je uključen u ovu proceduru ili, tačnije, menadžeri, jer ih često ima više, dobijaju proviziju u vidu određenog procenta od iznosa transakcije. Oni, potom, vraćaju deo svoje provizije jednoj ili više osoba koje su olakšale transakciju, na primer sportskom menadžeru kluba A. Ova retrokomisija se diskretno plaća u gotovini ili kroz protivusluge poput luksuznih satova. U krivičnom rečniku, ovo se naziva poreska prevara, korupcija i, vrlo često, pranje novca.

Brojna svedočanstva i dokazi ukazuju na rašireno postojanje ovog sistema u svetu belgijskih fudbalskih menadžera, o čemu svedoče mnogobrojni sudski procesi pokrenuti poslednjih godina. Kristof Enrote, agent nekoliko „Crvenih đavola” (kako se jos naziva belgijska reprezentacija), uključujući i Tiboa Kurtoa, golmana Real Madrida, bio je optužen u septembru 2019. godine za pranje novca, korupciju i udruživanje u zločinačku organizaciju. Sporni su bili, između ostalog, prelazak Aleksandra Mitrovića iz Anderlehta u Njukasl i prelazak Jurija Tilemansa iz Anderlehta u Monako. Nakon pretresa Enroteove rezidencije u Monaku, belgijsko pravosuđe je zaplenilo 7 miliona evra u gotovini, jedan brod, dva stana i tri luksuzna automobila. Drugi primer: Kevin De Brujne, belgijski fudbaler Mančester Sitija, podneo je tužbu protiv svog dugogodišnjeg agenta Patrika De Kostera, optužujući ga za prevaru u vrednosti od nekoliko miliona evra, koja se navodno odvijala od početka njegove karijere. U septembru 2020. godine, De Koster je (...)

Obim celog teksta : 3 143 reči.

Ovaj tekst je rezervisan za pretplatnike

Izaberite svoju formulu pretplate i kreirajte svoj profil
Pretplati se
Pretplaćeni ste? Konektujte se kako biste pristupili tekstovima online
Identifikujte se

Patrik Remakl

je novinar. Autor je, sa Tijerijem Literom, televizijskog istraživačkog dokumentarca Sredina terena (2021).
PREVOD: Tanja Gavrilović

Podeli ovaj tekst